Anksioznost (tjeskoba) je stanje koje se očituje osjećajem nelagode, napetosti, velikog stresa, panike ili straha. Ujedno je i jedan od faktora koji uzrokuje preskakanje srca. Otkrijte kako su anksioznost i preskakanje srca povezani i kako ih prevladati. Naučite kako se suočiti sa simptomima i održati dobro zdravlje.
Anksioznost i preskakanje srca – uzročno-posljedična veza
Anksioznost spada među najčešće emocionalne poremećaje, a prisutna je među svim dobnim skupinama. Riječ je o prirodnoj reakciji na stres koja se javlja kao posljedica osjećaja straha ili strepnje pred onim što bi se trebalo zbiti u budućnosti. Taj osjećaj prisutan je prije značajnijih životnih događaja (npr. važan ispit na fakultetu, razgovor za posao, prvi spoj). Osobe se tada počnu osjećati uznemireno, napeto i tjeskobno. Ipak, to je uobičajena pojava kratkog trajanja.
Za razliku od svakodnevne anksioznosti, postoje i poremećaji anksioznosti. Oni predstavljaju ozbiljne emocionalne poremećaje koji uvelike ograničavaju svakodnevno funkcioniranje. Obično se razviju u pubertetu ili ranoj mladosti, a ako se ne tretiraju dolazi do njihovog progresivnog pogoršanja i oni postaju izvor brojnih onesposobljenosti.
Osobe koje se bore sa socijalnom anksioznosti u situacijama koje su im okidač za pojavu straha, uznemirenosti i tjeskobe nerijetko se suočavaju s pojavom preskakanja srca, unatoč činjenici da je njihovo srce posve zdravo. Anksioznost i preskakanje srca idu „ruku pod ruku“, s obzirom na to da se preskakanje srca javlja kao posljedica čimbenika koji izazivaju uznemirenost kod pojedinih osoba.
Uzroci anksioznosti
Svaka osoba povremeno osjeća anksioznost. Njeni uzroci još uvijek nisu potpuno jasni, no ono što je sigurno je da obuhvaćaju mentalne, ali i tjelesne faktore. Kako je navedeno ranije u tekstu, postoji svakodnevna anksioznost koja predstavlja odgovor na neposrednu opasnost iz našeg okruženja. To je ustvari odgovor na okolišne stresore. Okolišni stresori mogu biti razni: sukobi unutar obitelji, izlaganje situacijama koje mogu biti opasne po život, nedostatak vremena za svakodnevne obaveze, prekidi međuljudskih odnosa, smrt bliske osobe i slični traumatski životni stresovi.
Uzroci anksioznosti mogu se kriti i među drugim bolestima. Ubrzani rad štitnjače (hipertireoza), zatajenja srca, aritmija, kronična opstruktivna bolest pluća, prekomjerno lučenje kortizola (hiperkorticizam) neki tumori – sve su to bolesti koje mogu neposredno izazvati anksioznost.
Ostali uzroci anksioznosti odnose se na konzumiranje kokaina, amfetamina i kofeina te određenih lijekova. Kortikosteroidi također mogu izazvati anksioznost, baš kao što se ona može pojaviti kod osoba koje apstiniraju, tj. koje su odlučile ne konzumirati sedative, alkohol i određene droge nakon dužeg perioda ovisnosti o istima.
Simptomi anksioznosti
Simptomi anksioznosti dijele se na emocionalne, bihevioralne, fizičke i kognitivne. Oni mogu biti akutni ili kronični. S obzirom na to da je svaki čovjek individua za sebe, simptomi anksioznosti, njihova vrsta, intenzitet, učestalost i trajanje, mogu varirati od jednog pojedinca do drugog. Neko će tako imati svega jedan ili par simptoma anksioznosti i oni će biti blagi, dok će netko drugi iskusiti jake i dugotrajne simptome.
Psihičke posljedice djelovanja stresa su: tjeskoba, potištenost, bespomoćnost, plakanje bez razloga, emocionalna otupjelost, bijes, dezorijentiranost, konfuzija te kratkoročna nemogućnost učenja. Emocionalni simptomi anksioznosti odnose se na neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, depersonalizaciju i razdražljivost, dok su bihevioralni simptomi: sramežljivost, povučenost, izražena aktivnost ili pasivnost i bijeg od situacija i/ili osoba koje izazivaju anksioznost. Kognitivni simptomi anksioznosti odnose se pak na: zabrinutost, kognitivne konfuzije, negativan stav i razmišljanja o sebi i trenutnoj situaciji te na negativna razmišljanja o sebi.
Uz navedene simptome koji utječu na um, anksioznost može uzrokovati i fizičke simptome, koji mogu biti podjednako neugodni i nepredvidivi kao i emocionalni, bihevioralni i kognitivni simptomi.
Fizički simptomi anksioznosti
Osim što može snažno utjecati na duševno stanje, anksioznost može biti okidač niza fizičkih simptoma. Ti simptomi variraju od osobe do osobe, a njihov intenzitet s vremenom se može pojačavati, dok se sami simptomi mogu umnožavati. Nije neuobičajeno da tijelo razvije reakciju na tjeskobne emocije koje se gomilaju. Isto tako, nije neuobičajeno i da tijelo razvije reakciju bez osviještenih osjećaja emocionalne anksioznosti.
Fizički simptomi anksioznosti uključuju cijeli niz simptoma. Oni se mogu podijeliti u respiratorne, kardiovaskularne, mišićne, gastrointestinalne te promjene na koži (npr. crvene pjege). Samo neki fizički simptomi anksioznosti su: glavobolja, iznenadne promjene u krvnom tlaku, aritmije, slab apetit, pojačano znojenje, problemi sa spavanjem, ubrzani puls, otežano gutanje, palpitacije srca, mučnina, sindrom nemirnih nogu, nagle promjene u kilaži. Ubrzano kucanje srca jedan je od najčešćih fizičkih simptoma anksioznosti. Slijede ga: kratkoća daha, neredovite mjesečnice i nelagoda u želucu.
Anksioznost i bolovi u prsima
Simptomi anksioznosti mogu se razlikovati od osobe do osobe. Jedan od fizičkih simptoma anksioznosti su i bolovi u prsima. S obzirom na to da oni mogu upućivati i na probleme sa srcem, važno je shvatiti što ih uzrokuje.
Anksioznost i bolovi u prsima specifična su pojava. Kod nekih osoba ti bolovi mogu se razvijati postepeno, a kod nekih će oni doći neočekivano i iznenada. Oni koji su se na svojoj koži upoznali s pojmom „anksioznost i bolovi u prsima“ opisuju ju kao oštru i upornu bol u prsnom košu te kao neobično trzanje mišića ili pojavu grčeva u prsima. Osobe često opisuju osjećaj velike težine na prsima, zbog čega se osjećaju kao da se guše, što pak dodatno pojačava osjećaj anksioznosti. Nadalje, zabilježeno je i peckanje, utrnulost ili tupa bol, a moguće je da dođe do ubodnog pritiska, napetosti ili stezanja u prsima.
Iako će mnoge osobe koje osjete bolove u prsima pomisliti da je riječ o srčanom udaru te će odmah potražiti hitnu pomoć, oko 30 posto onih koji dođu na hitni prijem zapravo su doživjeli
umjerenu do ozbiljnu anksioznost. Osjećaj boli i probadanja u prsima čest je simptom anksioznosti. Kada se pojavi, a pogotovo kada se uz njega javi povećani broj otkucaja srca, nije čudno ako osoba sumnja da je možda riječ o nečemu mnogo ozbiljnijem od anksioznosti. U svakom slučaju, osjetite li bolove u prsima potražite liječničku pomoć kako bi se uklonile sve sumnje da su bolovi u prsima povezani sa srcem.
Stres i preskakanje srca
Upravo je stres na prvom mjestu popisa rizičnih faktora kada je riječ o faktorima štetnim za zdravlje srca. Kada je osoba pod stresom, u organizmu dolazi do otpuštanja hormona kortizola i adrenalina. Ova dva hormona nazivaju se i „hormoni stresa“. Njihova je zadaća aktivirati obrambeni mehanizam u tijelu i zaštititi organizam.
Uslijed djelovanja „hormona stresa“ na organizam, moguće je da se javi preskakanje srca. Baš kao i anksioznost i preskakanje srca, i stres i preskakanje srca su povezani uzročno-posljedičnom vezom. Naime, hormoni stresa dovode do povećanja ekscitabilnosti srca te stvaraju plodno tlo za poremećaje srčanog ritma. Ti poremećaji manifestiraju se kao preskakanje srca, tj. nepravilan rad srca.
Unatoč tomu što je preskakanje srca pojava koja uglavnom nije opasna po život, ona zna biti iznimno nelagodna i izazvati zabrinutost kod osoba kod kojih se pojavi.
Liječenje anksioznosti
Anksioznost je sastavni dio života, no ponekad se može dogoditi da ona preraste u anksiozni poremećaj i postavi nam ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju. Prema dostupnim podacima, oko 10 posto opće populacije pati od anksioznog poremećaja u nekom od njegovih oblika. Liječenje anksioznosti složen je proces koji ovisi o postavljenoj dijagnozi, s obzirom da se svaki oblik anksioznog poremećaja liječi na različit način.
Liječenje anksioznosti moguće je pomoću lijekova, psihoterapijom, kognitivno-bihevioralnom terapijom te promjenom načina života. U medikamentoznom liječenju koriste se anksiolitici, antipsihotici i antidepresivi, od kojih se posebno ističe selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) koji predstavljaju temeljnu terapiju u dugotrajnom liječenju anksioznih poremećaja. Lijekovi za liječenje anksioznosti utječu na kemiju mozga i mijenjaju razinu neurotransmitera, stoga se svi izdaju isključivo na recept.
Liječenje anksioznosti pomoću kognitivno-bihevioralne terapije provodi se na način da se osobu uči kako prepoznati promjene u obrascima vlastitog ponašanja koji vode ka uznemirenosti, tj. tjeskobi te kako se najbolje nositi s njima.
Promjena načina života nužna je kako bi liječenje anksioznosti bilo što uspješnije. Pozitivno mišljenje, tjelovježba, zdrava prehrana i odbacivanje poroka poput alkohola, cigareta, droge i napitaka s kofeinom prvi su koraci koje treba poduzeti kada je riječ o promjeni životnog stila. Redovitim i uravnoteženim obrocima smanjit ćete nisku razinu šećera u krvi koja može izazvati simptome anksioznosti, a pravilnom hidratacijom pomoći ćete organizmu u ublažavanju stresa. Tjelovježbom ćete povećati razinu neurotransmitera i fizički smanjiti simptome anksioznosti. Odaberite aktivnost prema vlastitim interesima i ojačajte um i tijelo. Kako biste umirili um, naučite vježbe dubokog disanja. Za anksioznost je uobičajeno plitko i ubrzano disanje, koje može dovesti do ubrzanog otkucaja srca, ali i do napadaja panike. Vježbe dubokog disanja pomažu u vraćanju normalnih obrazaca disanja i pomažu u smanjenju tjeskobe.
Najbolje rezultate kada je u pitanju liječenje anksioznosti pokazuje smjer liječenja koji kombinira farmakoterapijski i psihoterapijski pristup te druge ne medikamentozne metode liječenja, uz promjenu načina života.